Učenici 1.B razreda sudjelovali su u radionici udruge „Jak kao Jakov“. Kroz radionicu vodila ih je draga teta Ivančica, Jakovljeva majka, koja ih je svojom ljubaznošću i životnom pričom Jakova, dječaka vrijedna divljenja, dotakla u srce. Njihove riječi najbolje govore o tome…
Manuela Stipančić, bacc.med.techn.
„Priča koju nam je ispričala gospođa Ivančica bila je jako emotivna. Shvatila sam da je u životu najvažnije zdravlje.“ Anamarija Andrić, učenica
„Osjetila sam tugu, ali u isto vrijeme i sreću. Iako Jakov nije među nama, on i dalje živi u nama zbog svega što je ostavio iza sebe.“ Ana Cerovac, učenica
„Odjednom sam osjetila da je Jakov s nama jer je ostavio trag kako bi ga se mi sjećali. Jakov je bio borac koji je imao lavlje srce.“ Ljiljana Velić, učenica
„Dok sam bila u prostoriji udruge i dok smo slagali majice na kojima piše „Jak kao Jakov“ bilo mi je jako lijepo, osjećala sam se smireno.“ Anamarija Grdić, učenica
„Taj odlazak pomogao mi je shvatiti koliko je lijepo pomagati drugima i sada mi se još više sviđa što sam upisala ovu školu.“ Tamara Mrljan, učenica
„Nisam imala neka posebna očekivanja niti ideju što ćemo tamo raditi. Teta Ivančica, Jakovljeva mama, primila nas je jako lijepo, bila je gostoljubiva, draga i ljubazna. Iznenadila sam se koliko je ta žena jaka. To je tip osobe koji može biti idol svakome…“ Belkisa Didović, učenica
Teta Ivančica nas je odlično primila i bila je puna pozitivne energije, jednostavno je zračila. Kada nam je pričala o Jakovu, bila je smirena, a meni je bilo teško. Jakov je dječak koji se borio svim snagama. Bio je radostan iako je imao leukemiju.“ Matea Djak, učenica
„Odjednom sam osjetila da je Jakov s nama jer je ostavio trag kako bi ga se mi sjećali. Jakov je bio borac koji je imao lavlje srce.“ Ljiljana Velić, učenica
